HZJZ organizira edukacije namijenjene stručnjacima koji donose odluke, sudjeluju u kreiranju mišljenja i politika u području prevencije ovisnosti. Temelj za edukaciju predstavlja: Europski preventivni kurikulum: priručnik za donositelje odluka i donositelje politika o znanstveno utemeljenoj prevenciji zlouporabe sredstava ovisnosti (EUPC).
EUPC edukacijama cilj je razviti međunarodne prevencijske kapacitete i time umanjiti zdravstvene, društvene i ekonomske probleme povezane s uporabom psihoaktivnih tvari. To će se postići edukacijom stručnjaka tijekom koje će se raspravljati o najdjelotvornijim znanstveno utemeljenim preventivnim intervencijama i strategijama te profesionalizacijom stručnih prevencijskih standarda. Za razvoj međunarodnih prevencijskih kapaciteta, ključno je povećati broj europskih stručnjaka u prevenciji.
Ovo izdanje kurikuluma naglašava važnost primjene zaključaka iznesenih u Međunarodnim standardima za prevenciju uporabe droga, kojega je izdao UN-ov ured za droge i kriminalitet (UNDOC), Europskih standarda za kvalitetnu prevenciju zlouporabe droga (EPDQS) koje je objavio Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te Prevencijskih standarda Partnerstva udruženja za “stvarni svijet” iz Europe. Kurikulum je usmjeren na prevenciju problema zlouporabe psihoaktivnih tvari, no sadržaj ovog kurikuluma može se primijeniti i na sva ostala rizična ponašanja (npr. kockanje, ovisnost o igricama, itd.) i može poslužiti kao inspiracija za njihovu prevenciju.
EUPC edukacije provode prethodno educirani treneri.
Definicije
Medicinski institut (IOM – www.iom.edu) je 1994. predložio novu klasifikaciju prevencije na univerzalnu, selektivnu i indiciranu, koja zamjenjuje prijašnji koncept primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Glavni princip IOM klasifikacije je ciljati skupine prema pretpostavci rizika za zlouporabu droga, jer se na navedenoj podjeli zasniva i spektar intervencija.
Intervencijski spektar (prema Mrazek, Haggerty,1994) u području prevencije razlikuje: univerzalne, selektivne i indicirane preventivne intervencije.
Razlika između univerzalne-selektivne-indicirane prevencije je razina “filtra” koji se primjenjuju za pripisivanje rizika.
Za univerzalnu prevenciju, filtar ne postoji (svi su shvaćeni kao jednak – nizak rizik).
Za selektivnu prevenciju, filtri su socijalni i demografski pokazatelji povezani uglavnom s grupama, dakle prilično “sirov” filtar:
- marginalizirane etničke manjine
- mladi u depriviranim okruženjima
- mladi prijestupnici
- rizične obitelji
Za indiciranu prevenciju, pak, rizični pojedinci trebaju imati “dijagnozu”, dakle rizično stanje određeno od stručnjaka, npr. poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD).
Preventivne aktivnosti usmjerene na okolinske čimbenike
U praksi, aktivnosti univerzalne prevencije usmjerene su na legalna sredstva ovisnosti (alkohol, duhan i sl.) i ilegalne droge zajedno, a mjere usmjerene isključivo prema ilegalnim drogama su vrlo rijetke.
Glavni cilj takve prevencije je uglavnom sprječavanje ili odgađanje početka uzimanja legalnih sredstava ovisnosti, jer njihovo ranije ili pojačano uzimanje je najznačajniji faktor rizika za kasnije uzimanje i probleme s ilegalnim drogama. Upotreba duhana i alkohola znatno ovisi o kulturi i normama društva, prihvatljivosti uzimanja i dostupnosti određene tvari.
Slijedom navedenog, strategije okruženja podrazumijevaju preventivne mjere koje djeluju na razini socijalnih, službenih i kulturnih normi koje su u vezi s alkoholom, duhanom i također kanabisom. Dok univerzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategije okruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvu prema uporabi droga.
Univerzalna prevencija
Univerzalna prevencija usmjerena je na cijelu populaciju (lokalna zajednica, učenici, susjedstvo).
Cilj joj je u potpunosti spriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema. Programi univerzalne prevencije su namijenjeni velikim grupama bez prethodnog utvrđivanja stanja mogućeg rizika zlouporabe. Svi članovi populacije imaju jednak generalni rizik za zlouporabu, iako rizik može znatno varirati među pojedincima.
Selektivna prevencija
Selektivna prevencija usmjerena je na specifičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećaje značajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identifikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka i razvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima. Vodeća prednost usmjeravanja na rizične skupine je ta što one već postoje i jasno su identificirane, međutim, pri ovim intervencija potreban je poseban napor kako bi se izbjegla stigmatizacija te kako bi se implementirala preventivna strategija koja će dovesti do poželjnih rezultata.
Indicirana prevencija
Indicirana prevencija je usmjerena na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnim rizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh, asocijalno ponašanje i sl) ili, uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost), te na usmjeravanje posebnih intervencija prema njima.
Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećaj ponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina. Svrha indicirane prevencije ne mora nužno biti sprječavanje započinjanja uzimanja ili uzimanje tvari, nego sprječavanje (brzog) razvoja ovisnosti, kako bi se smanjila učestalost i spriječilo “opasno” uzimanje tvari (npr. umjereno umjesto neumjerenog pijenja (pijančevanja).
Strategije okruženja
Strategije okruženja su mjere prevencije usmjerene na mijenjanje trenutnih kulturnih, socijalnih, fizičkih i ekonomskih uvjeta unutar kojih se stvaraju izbori u svezi zlouporabe droga.
Ovo stajalište uzima u obzir činjenicu kako pojedinci ne započinju sa zlouporabom tvari isključivo na temelju individualnih karakteristika. Točnije, oni su pod utjecajem niza složenih čimbenika u okolini, poput onog što okolina smatra normalnim, očekivanja ili prihvaćanja u zajednici u kojoj žive, pravila i zakoni njihove države, javne poruke kojima su izloženi, dostupnost alkohola, duhana i ilegalnih droga. Zbog toga što se zlouporaba droga promatra kao rezultat cjelokupnog sistema, logično je da strategije okruženja ciljaju na zajednicu općenito.
U stvarnosti, strategije okruženja često uključuju nepopularne komponente, kao što su kontrola tržišta ili prisilne mjere (reguliranje dobne granice, ograničenja i zabrane u svezi duhana). One, dakle, zbog svojeg “izazivanja” kulturnih ograničenja imaju važnu mogućnost za društvenu raspravu u cilju razumijevanje društva i javnog zdravstva.
Konzumacija droga kao ponašanje je neovisno o legalnom statusu tvari i gotovo sve mjere prevencije u Europi navedeno uzimaju u obzir kada pokrivaju legalne i ilegalne tvari u preventivnim mjerama. Strategije okruženja – bez obzira što se pretežno usmjeravaju na legalna sredstva ovisnosti – su važne zbog cijelog djelokruga prevencije, budući da je u mnogim zemljama rano i rasprostranjeno uzimanje alkohola i cigareta povezano s uzimanjem ilegalnih droga.
Mnoge strategije okruženja su uključene na državnoj (makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, potpuno ili samo na radnim mjestima, dodatni porezi na alkohol i duhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima.
Proteklih godina u području prevencije suzbijanja uporabe droga i ovisnosti na međunarodnoj razini, u Europskom kontekstu kao i u Republici Hrvatskoj doneseni su razni standardi kojima je cilj unaprijeđenje provedbe preventivnih intervencija.
- Europski standardi kvalitete (EDPQS)
Posljednjih nekoliko godina uz sufinanciranja iz Europske unije provodili su se projekti usmjereni na pružanje potpore za korištenje standarda kvalitete u razvijanju, provedbi i evaluaciji preventivnih intervencija i aktivnosti za suzbijanje zlouporabe droga.
Europski preventivni standardi kvalitete za suzbijanje droga (EDPQS) objavljeni su od strane Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) 2011. godine, te mogu pomoći u oblikovanju prevencije u zajednici na način da:
- definiraju što znači kvaliteta u odnosu na prevenciju zlouporabe droga
- nude viziju onoga čemu prevencija treba težiti
- oblikuju osnovne – i stručne razine očekivanja za preventivne aktivnosti
- prevode preporuke dobre prakse u specifične kvalitativne tvrdnje
Zahvaljujući prevencijskoj znanosti, stečena su znanja o tome što je učinkovito za prevenciju uporabe droga, a što nije.
- Minimalni standardi prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu (2017.)
Sukladno mjerama predviđenim Nacionalnim programom prevencije ovisnosti za razdoblje od 2015. do 2017., koji predviđa izradu i donošenje Minimalnih standarda prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu, čiji nositelj je Agencija za odgoj i obrazovanje, od strane stručne radne skupine koordinirane od strane Agencije za odgoj i obrazovanje izrađeni su Minimalni standardi programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu.
Minimalni standardi usvojeni su od strane Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske u ožujku 2017. godine, pri čemu je donesen Zaključak da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijeti Odluku o usvajanju Minimalnih standarda na razini svog ministarstva te da sukladno svojem djelokrugu nadležnosti u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, osigura provedbu, superviziju i nadzor nad primjenom Minimalnih standarda.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 19. srpnja 2017. godine donijelo Odluku o usvajanju Minimalnih standarda prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu.
